prazne duše,potonulog osmijeha..........
mislio sam da je moj život dosegao novu razinu.........ali ljudi se ne mijenjaju........
svi govore postao/la sam drugačiji/ja ali jeste kurac ljudi!!!!!!!!tješite sami sebe......
vaš život je ionako stvoren kako bi upravljao vama......uvijek ograničenja,sputavanja,zakon,a ako ništa nabijaju ti na nos krvavi porez!!
ma jedite govna!!!!
mislio sam da sam se promijenio ali cijelo jebeno vrijeme sam se zavaravao........
tu se opet pojavljuju isti problemi i gluposti iz prošlosti koje nas tjeraju na razmišljanje i često se pitamo:''zašto baš meni''???!!!???
ali odgovor je jednostavan.....ti,zbog toga što moraš bit drukčiji..ti,zbog toga što si samo još jedna budala u njegovoj kolekciji nekorisnih manijaka..mi smo njegovo roblje!!!!
kakvi planovi,kakva budućnost??!!??pa to ionako sve jednom nestane........
znate ono:KURAC OD OVCE-''Odrastanje???'' iako pojedini samo znaju,reći ću onima koji ne znaju......
pjesma se radi o mladiću koji je sretan jedino kad s ljudima pije,kojega boli to što odrasta,koji je nezadovoljan svojim jadnim životom........
znam da će neki misliti da sam još samo jedno depresivno đubre ali NE!!!!!!
MRZIM EMOVCE
MRZIM PROKLETE ŠMINKERE
MRZIM ŠKOLU
MRZIM SEBE
MRZIM LJUDE KOJI NEMAJU SVOJE JA
MRZIM CIJELOKUPNE POLICIJSKE POSTAJE
MRZIM MURJAKE
MRZIM NAMETNUTA MIŠLJENJA
MRZIM SPUTAVANJA
MRZIM LJUDSKE IZGOVORE
MRZIM POLITIKU
MRZIM NEPRAVDU
MRZIM LAŽ
MRZIM NESLOŽNOST
MRZIM LAŽNO PRIJATELJSTVO
MRZIM KURVE
MRZIM SMRAD NEOPRANIH PAZUHA
MRZIM JEBENE ULIZICE
a najviše MRZIM TO ŠTO NISAM NORMALAN BAREM NA 5 MINUTA........
i ne mogu vam opisati koliko sam sretan što sam takav!!!
znate kako na tv-u u serijama,filmovima vidite likove sa savršenim tijelo??
e upravo mi se sviđa što nisam takav!!!
volim sebe jer lijepo mi je gledati kako se moje salo preljeva mojim koljenima,volim svoja niska mišljenja,volim gledati svoje inferiorno tijelo kako se sputava mojim koracima i kako se gadim ljudima........
jer nije mi stalo do njihovih mišljenja........
makar nikad ne našao srodnu dušu,makar nikad ne ostvario svoj životni cilj,makar me svi popljuvali i vrijeđali svojim podlim zaostali mišljenjima i riječima srce će mi biti na mjestu.......
i lijepo ću se osjećati jer dok ste se svi vi obazirali na poglede drugih ja znam da sam ovu kurvu od života iskoristio kako treba..........
aj pazi ono e......maskirane pizde!!!!!!
sinoć bilo jebeno..........
iako nisam smio pit napio sam se i bilo mi jebeno........
reko mi stari ak se napijem da će me istjerat iz kuće ali zaboli me za njegove isprazne riječi.......
napravio sam si 2 litre bambusa...popio sam to brzo i krenuli smo do md-a........
dođem do md-a i izlazi frendica i gurne mi zlatorog u ruku i kondom u kartončiću od bandidosa......
reko ajde dobro.........
pošto je bio hellowen md je bio uređen tako što je bilo lažne krvi po zidovima,svijeće na stolovima i još neki kurčevi.....
nije bilo loše ali brate što je unutra bilo zagušljivo.........
bili smo 5 minuta unutra,pozdravili ljude i ošli na gimnaziju.....
tamo je bila ekipa......a sunce ti jebem jesam se ismijo s dinom.........
došo još jedan lik u kožnjaku......nas trojicu sam nazvao-''sveto kožnjanstvo''-pijana budala........
sve u svemu bilo super.ošo sam prošetat s mateom malo i brzo smo se vratili........
i nastavili se opijat......
još na gimni stoji litra bambusa ko stvorena za mene..........
reko eto mene.........
kasnije sam pratio mateu kući.....jebote........skoro sam se izgubio na jebenom zelenjaku.....
ali nije mi bilo žao..........
vratio sam se natrag do gimne a kad ono nigje nikog........osim jedne dvije cure,jednog lika i jednog malog hc-ovca...vratimo se mi u md opet........
a unutra ja ne vidim onako.........
ali nema veze.........izađemo van i idemo do rokića.........tamo opet nikog...svi pobjegoše kući......
i tako ja i ovaj jedan lik krenuli teturajući kući.........
on živi bliže mene pa sam 10 minuta išo sam.jedva sam se dogego.........
i dođem pred vrata i smišljam neki bijedni izgovor.......
i pazi sad ovo.........kucam niko ne otvara.........udaram martama,opet ništa!!!!!jebote reko,spavat ću na otiraču!!!
a kad ono ustaje stara i zbunjeno otvara vrata......veli otkud ti???ala jebote,reko pa iz grada...ona samo-''aha''
nije bilo provjeravanja daha ni ničega..nisam mogo vjerovat......kad ne treba ulove me,a kad bi me trebali uhvatit ništa..........
reko ajde dobro..zadovoljno legoh u krevet i probudih se nasmijan..........
osjećaj divne promjene..........
čudno je kako čovjek bude sjeban pun kurac puta...možda je sjeban baš zbog toga jer stalno to traži.....
i onda dođe jedan period u životu kad se sve poklopi i kad nema razloga da budeš u kurcu.......
na neki način ti se počnu događati stvari za koje si mislio da se događaju samo drugima jer si smatrao da su prelijepe da bi se dogodile baš tebi........
ali sve dođe na svoje.......nikad nisam bio zadovoljniji nego sad.........
slučajnost čista.........mogu samo reć da glazba previše utječe na osjećaje i poglede na život.......
kad sam slušao ''grunge'' bio sam u kurcu.......na sve sam gledao loše iako to nikom nisam pokazivao ali bijes i suze navirali su sami bez pravog razloga......bilo mi je dosta toga i odlučio sam nešto promijenit u svom životu......
prešao sam na ''punk'' i mogu vam reći da sam se počeo osjećati jebeno predivno.........
sad na one stvari na koje sam gledao s očajem gledam s posprdnim smijehom jer život je kurva koju treba dobro istrošit jer ionako ne služi ničem........
morao sam ovo napisat jer sam presretan.......možda baš zbog tog što sam našo nekog poput nje.......
možda zbog toga što su mi ocjene ok,možda jer mi je tako došlo.......
ali samo znam da za tugu u mom životu više nema mjesta........
s ovim postom lažem sam sebe jer.ma nije bitno.neću si kvarit raspoloženje......
uglavnom.........do pisanja........
zajednički krivci...........
lutam livadama njihove nametljive prisutnosti.........hodam i spotičem se o svoje moždane vijuge besprijekorno nastavljajući....pogled mi je ravan,upućen besmislenom mišljenju......nekog nepostojećeg savršenstva.......
ali ja uopće ne tražim savršenstvo........ja tražim samo malo normale.....
znam da je bilo moguće.......ali jebiga,kasno je sad..........u ovih 16 godina nisam ništa promijenio i zakržljalo je........
toliko se otelo kontroli da je premalo.....toliko da je previdljivo,bolesno,nepoželjno,frustrirajuće,a što je najgore-toliko je jebeno smiješno!!!
neobjašnjivo je..ne može znat onaj tko mu se ne dogodi to....samo mi seru i govore da to nije ništa........
ne znaju oni to.........nisu u koži onoga koji svaki dan plače..........
onoga koji lije suze zbog njezine nenormalne prisutnosti.........da......znam da je nepromijenjivo........razumijem da je kasno ali.......volio bi ju osjetit bar na jedan dan.........samo jednu minutu.........samo da ju probam kontrolirati...........
šetam sam opsjednut zatezanjem vezica i simetričnosti kapuljače.......žalosno je to........
jedva čekam da dolepršam do ceste......
lica tužnih,smiješećih i namrgođenih automobila uvijek me oraspolože........
postanak i rastanak
nema ništa ljepše nego kad s dečkima odeš na pivu,urokaš se,suzbiješ tugu i očaj,sretan si jer ne moraš ništa radit,starci plaćaju,misli da si uzoran.pravi mamin sinčić,čovjek koji drži do obećanja........
ali na kraju ispadne sve drugačije......dolaziš kući,ključevima jedva pogađaš bravu,padneš u hodniku smijući se sam sebi,jezik se zapetljao i imaš osjećaj kao da te guši...jedva se dižeš s poda i pobljuvanim prstima podragaš svog psa,vjernog čuvara.........vidi da nešto nije s tobom u redu i zato podvijenog repa odlazi natrag na svoju dekicu.......
ti sjedaš na kauč i upališ tv..........ne vidiš što gledaš nego imaš osjećaj kao da je sve stalo.....friško pijani zaleđeni mozak skuplja se jedva toliko malo da ti da onog bolesnog kisika što ti pomaže da vidiš da cijelo vrijeme gledaš neku prljavu pornjavu u kojoj muškarci seru tetkama u usta..........tvoj um više ne funkcionira nego prvo što ti pada na pamet je da izvadiš kitu i počneš udarati s njom od kuhinjski stol tolikom gorčinom i mržnjom prema samome sebi.......nemaš snage šlajfati,nego odlaziš pred ogledalo da vidiš imaš li koju balu u nosu.......a umjesto bale vidiš svoju jebeno raskrvarenu facu kako plače po staklu......ne vjeruješ.........to jednostavno nisi ti........
TO SI MISLIO PRVI PUT!!!!
Dolaziš doma s već normalnom pojavom rašivene glave i polomljene ruke vrteći se kao na ringišpilu........sve je isto kao i prvi put.......samo što si ovo postao pravi ti..više nije čudno drkat i sjedit u mraku kao što je bilo........to je sasvim uobičajena pojava tvoje tzv.normale.........odlaziš u svoj bijedni prljavi krevet razmišljajući kako će biti sutra.......plačeš od muke i srama jer se bojiš što si ostao sam i što više nema nikoga da ti da koju lipu........
grizeš sam sebe laganim pokretima jer znaš da sutra treba preživjeti dan......biti će to vrlo dugačak dan.......vrlo dugačak jer sredstava za platit nemaš......
nervoza,bijes,zabrinutost...........
došo i taj dan..........sutra idem u zagreb s frendicom........
svi ostali su velike pizdurine i to im ovim putem poručujem........
ko vas jebe.......mogu ja i bez vas........
sutra se budim u pol 6 i idem se obuć i krenut.........idem po frendicu i krećemo pravac kolodvor.....
moram se zaletit u neku trgovinicu sutra da si kupim vinčeka i cole da imam šta pit do zagreba........
da imam jedno barem 2-3 litre bambusa.........ne pitajte gdje ćemo,šta ćemo jer idemo napamet........
samo da malo promijenim sredinu........ljudi koji su govna i koje jebeno prezirem....mater vam....
ko vas jebe........a ništa....sad neću moć spavat cijelu noć jer sam previše uzbuđen da bi spavo.......
tako mi je prije svakog puta,izleta ili nečeg sličnog........
javim se sutra,preksutra.........pozzzz.samo nekim ljudima,a znaju oni koji su.......
čemu naslov........?????
bajka obrazovanja,slatki život ispunjen vlastitim željama...sve je tako isprepleteno svojim monotonim čarima.......
ne želim i neću....imati brak,imati djecu,posao,stan,jednostavno ne želim......imam jednog susjeda koji ima 40 godina a nikad jebo nije....sad se ne može ženiti ni da hoće jer ne da mu strah od žena.......
ali nemojte misliti da ja želim to jer se slažem s onim-''sex,Drugs and rock'n roll!!!''
ali nekako mi strah u kosti tjera pomisao da neću proživit sve.....znam da je to nemoguće ali sve bi volio probat....
bojim se oići u podzemni svijet a da nešto nisam iskusio,da za nečim žudim....
čudn je sve to........više ništa nije složno i imam osjećaj kao da sam izgubio kontrolu nad svim onim što sam nekada davno prije držao na čvrstim uzdama....valjda je život takav...........ako se životarenje time može nazvati.........
ista priča....ja sam samo još jedan tinejdžer koi ima problema.......iako se ja smatram nedovoljno ljudskim........
ali nećemo o glupim temama jer zaboli me kurac............
moji postovi postaše teško sranje jer sam ih previše napiso već ali nema veze........
sad u 10.mjesecu u SKWHAT navodno dolazi Debeli Precjednik,Ska Ringišpil,Motus i još neki sitni bendovčići....
bit će zakon....samo da bude cuge i sve je pet........
u nedjelju idem u zagreb....moram do jakše po karirane hlače........jebeš ti sisak kad ne možeš ni poštene čarape kupit.....
sve u svemu nekako se čudno osjećam....ne znam da li bi plako ili se smijao.............
evo sad me nazvala ivona......ma dobra je ona cura....malo na svoj način ali ok...
najblentavija je kad se napije...mislim napije se ona od 2 čepa pive i onda sve postaje crno....hehe....
i tada pada depru...niko ju ne voli,žali dečke,ovo,ono....ali je ovak ok....
eto ja malo piso nešto jer mi je dosadno.....
a sad sam najebo.......u 16 sam naručen kod zubarice....ala....krava od žene....da je malo pametnija mogla bi biti kobila..............
uživajte poznanici i nepoznanici.............
KOMAJTE JER KOMAM I JA VAS...HAHA......nastavit će se??!!!????
jebote sreće kurčeve.....
eto kurca velikog.....starci i sestra otišli na selo babi a ja sam....ali ne smijem nikud jer sam izgubio njihovo povjerenje i jako sam ''nepouzdan'' pa bi napravio sranje....ne mogu vjerovat...još mi ova kiša pokvarila raspoloženje....mogu se zamislit...subota je a ja sjedim pred tv-om i jebem bigu mater jer me stvori(ako me uopće on.mislim ak je to njegova volja bila....?!?)sjedim sad,gledam o.c. i tree hill i jedem govna ali ono usput....tek toliko da ubijem dosadu....
koji ću kurac radit...ala....samo da mi sine nekakva ideja kako bi se mogo zanimat....
sad ću pred ogledalo i probat ću stavit gel na kosu koji nisam stavio dobrih godinu dana pa ću probavat frizurice...eto toliko mi je dosadno da se grizem za muda.....
ali sve će proć jer je ionako sve prolazno.....
ali samo da mogu nešto radit...a šta????
ljudi dajte ideja MOLIM VAS!!!!!
mislim ne molim skoro nikad ali toliko mi je jebeno dosadno pa......
AJDE DAJTE IDEJE U KOMOVIMA....!!!!!!!!
nešto kao inicijator.........
čudno je kako čovjek ne zna što želi....ništa mi se ne da....sve ljude sam stjero u kurac i prepustio se alkoholu...stvarno...znam da griješim ali sviđa mi se ta pogreška baš zbog toga što sam drugačiji od njih...da....najbolesnije vam kažem...oduvijek me privlačila pomisao na ovisnost...biti alkos ili junkie...lijepo je to...imaš neku onda bar potrebu u životu....iako ne živiš dugo s tim svejedno je lijep taj osjećaj....šutneš se u venu i opustiš....baci te u neki drugi svijet u kojem si savršen...nemaš mana...sve je tako jebeno dostupno...ali jedno znaš....znaš da ćeš se kad-tad vratiti u stvarnost....i znaš da više neće biti lijepo ali nemaš izbora....boriš se sa svojim uvećanim i umanjenim ja....znaš da je za tebe kasno i da prostor postaje sve uži ali radiš i misliš samo na jedno....uživaš u onome u čemu uživaš...blago rečeno....i znaš da si drgačiji i znaš da se ne patiš za razliku od ostalih ljudi koji skrivaju svoja prava lica....tebi puca kurac jer imaš svoje veliko ja.....svoje ja koje ti govori da si u pravu.....
26.09.2007. u 15:10 | 10 Komentara | Print | # | ^Punk....
Punk je stara riječ koja znači ološ,propalica s čim se isami punkeri ponose....
Zajebavaju se,piju,agresivni su,jebu državu,boli ih kurac....
Odjeća se podrazumijeva_poderane trapke,čizme sa željeznom kapicom(martensice ili neka druga marka),kožne jakne ispisane s nazivima grupa,bedževi,lanci,razni metali,odjeća išarana sprejevima,pilotske jakne(spitke)....
društveni bol....
budim se...boli me....boli me to što me gledaju čudno....nisam ja kriv....prvo što mi pada na pamet je da usporedim dijelove tijela....da nisu možda i ostali izmakli kontroli...dugački rukavi su dar...nešto najbolje što nam je čovjek pružio...ne mogu bit ono što želim nego samo tonem dublje...čini mi se da sam kapetan broda koji tone....uspoređujem dlanove,laktove i promatram njihovu debljinu....znao sam opet isto....zašto se jednostavno jednom ne probudim normalan...bar na jedno jutro,,jedan sat,,jednu minutu,sekundu...barem malo vremena da zavaram samog sebe....ne činim se pogrešnim nego katastrofalnim....izrod...pa kad mi vele da me se srame...osjećam se kao zadnja ofucana krpa....kao sam neshvaćen u sredini okružen posprdljivim ljudima...žao mi je...želim samo jedno...ali za to nemam dovoljno velika muda...želio bi da ne osjećam bol....da mogu izmaći boli i suzama...uzeti sjekiru i odstraniti dijelove....da....žalosno...a i nije baš kad pogledam...pa ipak me neki vole...ali to prodire u mene svaki dan i neda mi mira....smiješno je to...sad znam da sam drugačiji i na neki način mi daje snagu...evo opet se zavaravam...heh....daj da popijemo i popljugamo...dajte mi da se bodem i zauvijek odem...nemam snage...u zabludi živim....da da....moram se nekom obratit ali nitko me ne shvaća ozbiljno...samo me tješe i lažu....MRZIM PROKLETU LAŽ....još pogotovo kad znam da sam ja u pravu....još jedna cigara ispušena u kratkom roku...novi dan...novi svijet...gle letim...iako ne vjerujem u raj...letim...oslobođen vaših mišljenja...kako sam sretan na čudan način...jer znam...samo jedno znam...sve ću to riješiti u kratkom roku....da hoću...naravno da hoću...ustvari moram...ne želim više biti rob vašeg smijeha.....
07.09.2007. u 12:37 | 5 Komentara | Print | # | ^i šta i ništa i dobro....
opa madrfakr....kak sam na neki način tužan a na neki jebeno sretan,a jel?jebote sve mi krenulo....ne baš sve....još ne uspijevam smiriti svoju zubaricu koja bi samo bušila i da....neki dan me pokušala silovat...nisam se dao....ona je obična slat....dam da mi svoje naborane ruke gura u usta ali u područje uzdignute zone dozvoljavam samo dvjema osobama....jebem joj mater...hor jedna....ne dam se ja kad mi prijeti bušilicom i onim razno-raznim kurcima destruktivnog pogleda na ljudsku čeljust...ne i neću ali ta žena me ne shvaća....moram reći svom supermenu da me spasi,da me utješi...da svom kokastom supermenu....joj šta bi mu radio....
pisano 44 minute prije odlaska zubaru....
nema promjene....
svako jutro isto....želim nešto više ali monotonija razbija svaku radost...najdraže serije više nisu u modi....kava,cigare i pokoje snifanje oronulog ljepila prešle su u naviku....žudim za nekom novom pojavom lijepe dužnosti i samostalnog učinka....svijet se počeo dijeliti...na jadne šminkere,probisvijete i ljude koji se traže....
više ništa nije isto...ljudi u koje imam povjerenja pokazuju svoja prava lica...uzdignuti nosevi,zlobne oči i pokoji udarac u lijevo zapešće....sve to stvara neopisivu bol i želju za promjenom...znam gdje ko sjedi i šta misli,šta će reći,šta će obuć i s kojim papirom briše anus....tablete su odavno izgubile svoje djelovanje...pomoć izvan dosega...
odabir u rukama...sam ili u bezvrijedoj cjelini....kako je prošle godine bilo zamamno lijepo...obasuto sjajnim pokrivačem smijeha i popisa stvari za uradak....volio bih da nisam toliko toga prošo u tako jebeno malo vremena...na šta se sve svede?sjedimo na spomeniku pravde i gledamo potonule ljude....pušimo jednu za drugom i razmišljamo oćemo sutra imat para za koji guljaj savršenstva....sve je to jadno....treba neka promjena...neki samostalni užitak...a ne bezvoljna ekipica koja traži nekog da bi uspostavila novi kontakt slobodnog mišljenja....
Poltergeist....
Poltergeist - koliko ljudi zaista zna tko/što je Poltergeist. E pa sad će te znati. Poltergeist je posebna vrsta duha(paranormalne pojave) koji svoje prisustvo ne manifestuje blijedom prilikom i tonovima od kojih se krv u žilama ledi nego pomicanjem stvari i stvaranjem (ne)prirodnih pojava. Poltergeist je duh koji se smatra nekom vrstom nekontrolirane telekineze i njegovo pojavljivanje nije spontano. Poltergeist se naime veže za osobu(najčešće duševno bloesnu ili osobu koja je doživjela neki šok te depresivnu osobu) te za mjesta nekog (najčešće nemilog događaja). Tijekom 20. vijeka paprsiholozi su zabilježili ogroman broj aaktivnosti Poltergeista većinom na područjima gjde su se vodile bitke te na mjestima gdje se okupljao(ili poginuo veliki broj ljudi). Iako se prilikom trenutne aktivnosti Poltergeista dešavaju razne čudne stvari nikada nije zabilježen niti jedan jedini slučaj ozljede (a kamoli smrti). No , vidimo što knkretno Poltergeist radi u u kojim slučajevima. Naime ukoliko je Poltergeist vezan za osobu tamo gdje ta osoba dođe počinje haos: stvari pa čak i ta osoba nađu se u zraku , na zidovima ili čak vlažnim mjestima pojavljuje se vatra koja se ne širi ali proizvodi toplinu , a u nekoliko slučajeva je zabilježena plava ili [b]čak zelena vatra. Poltergeist stiče potpunu kontrolu nad žrtvom mada je jednom zabilježen neobičan slučaj aktivnosti Poltergeista - naime , jedanaestogodišnja djevojćica(ćije ime nažalost ne znam) uspjela je uspostaviti kontrolu nad "svojim" Poltergeistom i zaprepastila sve parapsihologe. Šta reći,dobila je sposobnost da bez dodira pokreće stvari uokolo ili ih ćak prenosi sa jednog mjesta na drugo "zračnom linijom" sposobnost je izgubila u 14 godini kada se skoro pa na smrt prepala svoga kućnog ljubimca. Poltergeist vezan uz osobu ne popušta,preseljenje,promjena identiteta,egzorcizam itd su stavri kojima su ljudi pokušavali "skinuti Poltergeista sa grbaće"
ali nije uspijavalo. Sa druge strane pojava Poltergeista vezana uz objekat ili prostoriju je potupno drugaćija(u gluho doba noći lupaju prozori i vrata). Navest ću još samo jedan slučaj aktivnosti Poltergeista! U prostoriji u kojoj neko umre (ovo je općenito bilo je više sličnih slučajeva) svake godina na dan njegove smrti iz prostorije bi se začuli strašni urlici a zabilježen je slučaj jednoga ureda u Londonu koji je proglašen ukletim-tko god bi proveo noć unutra ujutro se ne bi probudio i nakon nekog vremena zgrada je srušena...
Ovo je zadnji post o ovako nečem jer vidim da su ljudi nezainteresirani i zaostali što se tiče nekih vjerovanja...Svaka čast iznimkama....
Paranormalno....duhovi....
Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Na mentalnom ekranu vidovite osobe se vide slike kao iz nekog sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju ne samo vidjeti već i stupiti u izravni kontakt sa duhovima u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve mentalne sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspijevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola..
Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,..
Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama želi stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u kući i djelovati vrlo destruktivno na naše misli.
savršeno fascinirajuće svojom tajanstvenošću....
FANTOMSKA KUĆA
Hotel se parovima učinio dražeso, gotovo smiješno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od teškog platna, a umjesto jastuka podmetači. Sve je bilo uredni i čisto. Nakon večere - biftek, pommes frites i pivo - pošli su na spavanje.
Ujutro su doručkovali, a u hotel su ušli žena s psom i dva policajca. Žena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamaše, plašteve i visoke šešire. Uniforme su bile različite od onih koje su viđali putem kroz Francusku.
Račun ih je šokirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za večeru, pivo, noćenje i doručak za četiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte).
Nevjerujući takvoj sreći nastavili su prema Španjolskoj.
Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Prošli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je čitava zgrada nestala.
Tri puta su se provozali tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979, ali trinaest puta veća od one koju su platili u onom ljepšem hotelulu, a sada, čini se, tajanstvenim.
Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se još više začudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali žene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida.
Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestake su.
Jesu li oni nekako otputovali u prošlost?
Cynthia kaže da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to baš njima dogodilo.
1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francuku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavjestili mjesno turističko društvo. Njihov predstavnik je pročešljao čitavo područje i obavjestio da je našao kuću koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraživačem, a on je zapisao da su išli istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kuća, gdje je onda odmorište i kameni zid koji bi morao nasuprot.
Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proširena prije dvije godine.
Ušli su unutra i počeli proučavati unutrašnjost kuće. Par je rekao da je kameno stubište s desne strane, a bio je u sredini između dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavaće sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drškama za sapun, točno kako je bilo 1979. Što se tiče smiješno malog računa, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplaćuju samo neznatnu, simboličnu svotu.
Tada su bračni parovi povedeni u kuću, ali su oni nakon pričanja s vlasnicima i razgledavanja zakljućili da to nije hotel u kojem su proveli noć, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala neriješena.
Ako se dokaže da hotel u kojem su proveli noć ne postoji, to će biti jedan od najzanimljivijih slučaja u analizama psihičkih istraživanja.
Ako se, pak, hotel pronađe, bit će to još jedan slučaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne možemo pronaći.
PRIZIVANJE DUHOVA
Sedmero teenagera su prije nekoliko godina iz razonode odlučili prizivati duhove. Nisu znali kog aprizivaju. Jedan od tih teenagera ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij.
U početku nisu imali baš puno sreće s prizivanjem duhova. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kući. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo. Prvo su mislili da je sve to samo šala.
Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit ćete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto učini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka čaša u kući je popucala. Nakon toga, teenagere je obuzeo strah. Shvatili su da su prizvali zlog duha.
Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeće pitanje ponovno je odgovorio „Bit ćete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali.
Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se počele događati čudne stvari. Lupanje od ponoći do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. Teenageri su se opet našli i shvatili da im se svima, njima sedemo, događaju iste stvari.
Jedne večeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noći, čuo korake kroz kuću, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu u dnevnom boravku kako sjedi u fotelji.
Na stolu je plesala kao neka životinja, imala je rogovr na glavi i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i pogledao ga, imao je crvene sjajne oči. Teenager je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se nije mogao pomaknuti. Nakon par sekundi sve je to nestalo.
Istu večer se nešto vrlo slično dogodilo djevojci koja je prisustvovala seansi. Čula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivač je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjećaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne dajojo da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo.
Teenageri su odlučili poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kući živio je čovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kući ubijen je 1966. Godine, zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i mučenje te djece. Bavio se crnom magijom.
Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuće znali čuti navečer plač, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha. Poslije toga teenageri se više nisu čuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo.
Mene ovako nešto jebeno zanima pa ako ima ko u sisku ili okolici da je za pokušaj nek mi se javi....
bezbrižna oblasta djeva.....
jedna lijepa djeva raspletene kose
dopustila je da ju misli nose
bilo je sablasno....
Shot at 2007-08-20
sjedila je sama pod okriljem noći
čekala ljubav za koju je mislila da će doći
suzama nije mogla stati na kraj....
url=http://imageshack.us]
[/url]
Shot at 2007-08-20
uvidjela je da svrhe nema
riješila se svih svojih problema
sad je za sve kasno....
Shot at 2007-08-20
bus kao utočište....
jučer sam sam izašao van....stavio sam slušalice u uši i kupio cigare....krenuo sam do grada...došo sam do west sidea i sjeo na stepenice...sjedio sam kojih pola sata-sat...više mi se nije dalo do grada..krenuo sam u našu buksu,svoje utočište...sjeo sam u to prijevozno sredstvo.....iz džepa sam izvadio lexaurine i neke tablete za gastritis...počeo sam ih kljukati...u mržnji prema ostalima....sjedio sam u buksi...i pušio jednu za drugom....malo sam razmišljao i napisao ovo:
'Na rubu...'
Moj život je gotova priča
sastavljena od psihičkog krvoprolića
velikog humora,male sreće
volje koja se jedva kreće...
Bez zaborava i strasti
samo čekam kad će pasti.
Inspiracija me vuče u propast
neće se nikom dopast
ugroženo biće kao ja
gori sam od zaborava...
Ledenih očiju,naravi teške
po sebi tražim samo greške.
Više me ništa ne krasi ljepotom
junkie sam koji se rastaje sa životom...
Ima još jedna al mi se ne da pisat...
jezgra neprekidne boli....
dođeš,prodreš u mene,isereš se po meni i odeš bez riječi....voda iz očiju,žile po rukama,krv na okupu,revoltirani bijes,ne shvaćam da sam bolji od tebe,osjećam se bijedno....gledam za tobom i ne želim te zvati jer sam bio u pravu...praviš se da si nešto što nisi....znaš da si tvrdila da nisi više takva ali ljudi se ne mijenjaju....ista si ostala....ljubomorna na tuđi život...puna si želje za natjecanjem i nuđenjem sebe....toliko te to obuzelo da ne shvaćaš da te počinju zanemarivati...evo ne vjerujem ni ja i ovo što ću reći,reći ću zbog toga samo da sebe utješim...ALI BILA SI MI SAMO KURČEV BROJ!!!sve će to na neki način otići,izgorjeti ali ti ćeš s takvom sobom živjet i dalje...sama si kriva i iskreno te žalim iako nisi zaslužila...i nije mi žao zbog toga što sam ti rekao jer bolje da sam prije saznao kakva si ponuđenica nego kasnije dok mi još nije toliko stalo....dižeš se,odlaziš,'imaš poziv'....sve to gledam s nekom gorčinom,mržnjom prema drugoj tebi..žao mi je ali tako je...i stvarno se kajem zbog tih postupaka jer možda sam bio pregrub,možda se istresao na tebi ali zaslužila si....nisam tvoj otirač,ni tvoja greška....ti jednostavno ne znaš šta hoćeš....kako si tako nesigurna...u tvojim očima sam postao raskalašeni manijak....nema veze,ionako više nije važno...nije mi prvi put....sjetit ćeš se ovog kad-tad....znati ćeš da si ti pogriješila....i daj malo sredi svoj život jer ispadaš osoba koja nisi...ne poznajem te niti ikad jesam....ali kod tebe mi se učinilo da sam vidio malo više osoba....zabavi se curo...želim ti sve najbolje....MRZIM TE!!!
19.08.2007. u 15:53 | 5 Komentara | Print | # | ^žalosno je to....
jutarnji zadah,miris dima,poderani pokrivači,razbijeni prozori....ustajalost zraka....dižem se u bunilu....odlazim na wc....skidam bokserice,sjedam na ovalnu školjku.....tjera me....mučim se...tvrdo govno od nepravilne ishrane.....ne mogu...napinjem se....šupak mi je naoteko...stvarno ne ide....hvatam se za zidove,oću izbacit gada ali ne da se....boli me šupak...počeo sam krvariti...rektum me stišće....moja patnja izlazi na vidjelo....počeo je izlaziti...sotona je napokon izašao....okrećem se,tražim papir ali njega nigdje....šta da sad radim?sjetio sam se....uzimam svoje bokserice i trpam ih u svoj nezasitni šupak...balege izlaze ali jebeno krvave balege....napokon sam ga kvalitetno obriso....provjeravam jel mi smrdi ruka...ali miris je čudan....kao da sam cijelu noć ruku držo u pički....napokon sam se riješio svih patnji...izlazim iz hrama zadovoljstva i vraćam se natrag u krevet....tuče me neka jebena groznica....sjeo sam na krevet razmišljajući koji je moj sljedeći korak....uzeo sam svoje jebene hlače...morao sam ih navući jer su mi mošnje onako golom već počele skakati od hladnoće jer u sobi nije bilo grijanja...vani je temperatura bila ispod nule ali sam nekako osjećao kao da je u sobi hladnije....kao da je netko prisutan....glava me rasturala i nenormalno sam se znojio....ruke su mi drhtale...nečeg sam se bojao,netko me gledao....osjećam nečiju prisutnost i miris kao da je od jebene kuje....bilo mi je jako dosadno....mogao sam proizvesti onaniju ali nekako je bilo hladno...ali reko šta je tu je....izvadio sam promrzli alat i počeo ga utopljavati....bilo je nekako čudno kad te neko gleda....krenuo sam polako da mi gazda ne doživi šok....ali imao sam neku potrebu za izbacit sjeme pa sam ubrzao postupak....kao da me molio da ga ne diram....svejedno sam išao protiv njegove molbe....brzo će kraj i olakšanje....bio sam jako gladan....otišao sam u wc i uzeo izmrcvarene bokserice....svršio sam na njih....ugodno sam se osjećao misleći unaprijed....pokupio sam svoje gaćice i otišao opet sjesti na krevet....privlačio me njihov miris hladnog kurca....mirišao sam ih kojih pola sata sve dok nisam odlučio....mogu malo....pa šta će mi bit?ispružio sam svoj oronuli jezik i kušao tajni sastojak smrada,boli i užitka....bilo je tako toplo za moj željni jezik....u jednom trenutku došlo mi je u glavu....shvatio sam da nisam normalan....ali bio sam jebeno hlada....bacio sam ih u zid....ostale su zalijepljene....nisam znao šta da mislim o samom sebi....ali nastavio sam mirisati svoje pičkaste prste željan prave stvari....obukao sam hlače...u zadnjem džepu sam osjetio kako nešto migolji....gurnem ruku,a kad ono....kutija cigara,moje strasti....bila je jedna jedina,sama,željna mojih usana,tako poželjna i slatka....izvadim ju i zapalim....bio sam propali slučaj....pušio sam ju s užitkom...tako pohotno da sam ju htio progutati....odjednom sam počeo shvaćati da stvarno nisam sam u toj prokletoj smrdljivoj sebi....nanjušio sam nešto...nešto mi je davalo snagu....tražim ali nema ništa....sve sam pregledao....osim na jedno mjesto...pogledam ispod kreveta,a dolje...moj spas,moja želja,moja najvoljenija....boca....nenačeta....7 dcl badela uspješno sakriveni,čekaju me da ih navlažim svojim ispucalim usnama.....nisam nimalo oklijevao....otvorio sam ju...počeo sam piti...usne su se zalijepile za njezine i nisam mogao prestati....ali nisam ni htio....otpio sam više od polovice....osjećao sam se tako snažno....ugodno,smiješeći se bolesno....popio sam i ono malo što je ostalo....to je bila moja jedina strast u ovom prokletom životu....hmm....ne baš jedina....počeo sam paničariti....tažio sam komarca,gumicu i smjesu...nisam znao gdje sam ih ostavio...ali ubro sam se sjetio...otišao sam u wc i dignuo poklopac kotlića...tu je bilo sve....izvadio sam i otišao sjesti na krevet...uzeo sam žlicu i natrpao smese...lagano sam ju istopio i uvukao u komarca....gumicu sam jebački jako stegnuo oko svoje podlaktice jer sam osjećao da ću se riješiti svih svojih problema....komarac me napao....nisam se mogao oduprijeti....on je bio moja strast,moj porok....sve je prošlo kako treba....sjedio sam i dalje....odjednom na vrata je neko pokucao...gmižem do vrata....jedva ih nekako nelagodno otvorim...pred vratima je stajao on....vrag u crvenom baršunastom kaputu,s golferskom kapicom na glavi...počeo sam mu se smijati...blijedo me pogledao i izustio:'Drago mi je...'Nisam mogao vjerovati....svi su me se odrekli...okrenuo se i ošao umjesto da mi pomogne,a očajnički sam trebao njegovu pomoć....osjećao sam kako me oduzima....svršavam sa životom...moje beživotne tijelo i propali mozak bili su nepotrebni....umirem....gotovo je...odlazim...ali nikad neću zaboraviti svoje bokserice,tako sočne i mirisne,tako jebeno primamljive....ipak mi je to bio najukusniji obrok u životu....
18.08.2007. u 08:51 | 9 Komentara | Print | # | ^puste želje.....
skromnost mi nije vrlina,to je osjećaj želje,žudnje u pokretu čovjeka,probisvijet....ja sam jedan od onih ljudi koji nešto žele a ne znaju šta....još se tražim....želim život,želim sreću,želim tvoje prokleto tijelo i tvoj lijepi osmijeh,bolesnu šupljinu,izvanrednu čeljust,plač kroz zubalo,pogled u prošlost,očuvan miris izliječivog znoja,tvoj rektum,bolesnu stranu....
17.08.2007. u 14:34 | 5 Komentara | Print | # | ^na faci zadovoljstvo,unutra razdirujući demoni...
smijeh na licu,oko tebe ljudi koji su navikli na njega,spirala samopouzdanja,zabranjen pristup osjećajima,aktivnost zabranjena,strahopoštovanje,ginekološki pristup zabranjen,sjećanje u sramu,daj vuci ga,gmiže po podu,šta sam napravio,kriv sam,zabrani me,uzmi me,poslušan sam,ne poznaješ me,vi ste gospodine krivi,ma sve je u redu,nije sposoban,inteligencija na nivou strasti,poraz na ustima,kroz usne ne prolazi,ma vuci ga,zbog jednog slučaja neću ja gospodin propasti,idem sretan u jazbinu,i šta sad,višak dijelova,sakrij dijelove,baci smiješak,bolji su,sposobniji su,tema si izrugivanja,plač u želji,ovo se događa,retorička pitanja...
crv u čovjeku,sjena u ljudima,tražiš se,takav izbor,glad u spoznaji......
to se ne događa meni....
ala sam budala...krenem u grad...sve savršeno poznato,običaj otić u vinariju,litra vina i mineralna,molim vas....lagana šetnjica,sjedam na west side,otvaram jebenim sininim razjebanim otvaračem bocu i sjebem prste...pola vina,pola vode i eto gemišta...ispije se on dosta brzo jedino što ga sina ''gušta'' 3?!?sata...kad dođe ivona i uvali mi još pola litre bijelog vina s brusnicom...dobro meni i to...vrti mene,prikaze skaču,nepoznati ljudi...dosta loša večer...i tako mi dođemo do rokića...a meni prazna flaša...ovaj put je bila ivana-reko ivana daj natoči malo za dušu...kad ona još pola litre...ala sunce vam jebem...sjedimo na klupi kad odjednom...karla,čmely i lorena...nisam ja znao ko je ona...vidio ju jedanput ali smo se ipak upoznali...dođošmo mi na ideju da idemo na segestu...JEBENO LOŠA IDEJA!!!idemo kroz vrbinu i ostali pametni sjednu u neko grmlje...kreno i ja ali ja nisam došo do njih nego sam lego nasred ceste...pao ko tele...i dok ostali pokušavaju dignuti tako reći mrtvo tijelo ja razmišljam o još kojoj čašici...zajebavam se...u tom trenutku nisam mogo razmšljat...idem se ja nekako dignut i dopužem do nekog znaka...ali fulam znak i skotrljam se niz vrbinu...hlače blatnjave,majica poderana,neki kurac imam u prstu koji ne mogu izvadit...jebote...šta ću sad?skidoh ja hlače...skakućem u boksericama po vrbini ko mali zečić...e sina jebaću ti majku...peder se zaleti i pukne me po golom šupku...pederčina me spankovala...i jedva mi došli do segeste...ali ne mogu vjerovat da se to meni događa...našo sam curu istog mišljenja,pogleda na svijet...u svim jebenim stvarima se slažemo...i daj probajte doć danas...vidimo se...lorena...pusa...
12.08.2007. u 10:45 | 30 Komentara | Print | # | ^ko da je bitno...?
i tako ja razmišljam o stvarima,ljudima(životinjama),životu...glavom mi kruže misli nepoznatog skupa,izluđenih kretnji,skoro nesavršenog izbora depresivnog značenja plitkog mišljenja...ostaje mi samo jedno...ono pravo olakšanje zabranjenog pristupa središtu hipofize iskorištenog od silnog iscijeđivanja...
''Imam nešto za tebe...''
Vrijeme iskorištavanja
uzrok smrti dobro poznat
vlast nad dijelovima tijela
želja u očima...
Pogleda više nema
nepoznat mu smjer
razočaranje srca
progorjeli mozak...
Ta pilul a njena sila
od mene napraviše ovisnog debila...
malo...
Oči zelene
gledaju u tebe
ne vidiš realnost
puna si sebe...
Nisi ko što si bila
mrlja si u sjeni
govno u sredini
nemaš više krila...
Nemoj glumit anđela
kad to više nisi
mrlja si u sjeni
obično govno ti si...
Hoćeš njega
jer je kao bolji
hoćeš pomalo svega
mrlja si u sjeni...
Nisi htjela mene
u pola cijene
ali mi smo isti
dva krvava anđela...
očaj zvan stvarnost....
muka zvana život...polje zvano stvarnost...mjesto idealizma gdje nema brutalnih ubilačko nastrojenih ljudi...osjećam da postajem žrtva seksualnog zlostavljanja...iako je to morbidno i raskalašeno u zemlji je bolje...halucinogene droge su najbolja stvar...živjeli crnci...ubijte naciste...svladajte klanove...ukinite nemar...i ignoriranje...uvezite smijeh...većini ljudi je potreban...podijeli svoju misao s nama...nisam stara krpa...kloni se normalnog života...popij malo...navlaži ga...čežnem za osjećajem ispunjenosti...voli me...bez obzira na moje mane...daj mi smisla...ubij me...
09.08.2007. u 09:32 | 1 Komentara | Print | # | ^izaći će na površinu....
sa željom razmišljanja uvučen u glavu svoju gledam ljude koji se prave pametni i jebem im majku zbog oga jer su samo prepotentni pederi koji se boje kako njihova prava osobnost ne bi izašla na površinu...šta vi znate?nabijem vas sve jer ste đubrad...i šta onda što ja ne znam kako bi se ponašao među vama i boli mene kurac šta vi mislite o meni jer ja se bar ne pretvaram i nwemojte mi glumit nevinašca jer ste zlobne duše i jebe mi se za vas...i boli me kurac što vama nije stalo do mene kao ni do onog crnog ispod nokta ali sve je to u redu jer nije ni meni...nekad poželim da si isčupam rebra i natrpam si ih u usta da mi se svi smijete...protuhe jedne kako vas nije sram?glupi ste ko kurac i djetinjasti ste...ja sam vam sve pokazo ja vas učio,a tako mi vraćate...?mogu ja i sam jer okolina ne čini čovjeka već čovjek sam sebe...iako se ja ne bi mogo ubrojit u ljudsku vrstu...
Ja sam zvijer zatočena u čovjeku
hranim mu se organima
mrzim ga cijelog
jer me ne pušta van...
Ne smije me pustiti
jer se boji samog sebe
žderem ga iznutra
trune polako...
Stvara morbidnu sliku
reže ga savjest
boji se ljudi
jer ga krivo gledaju...
ali želim biti normalan....
ponekad mi se čini kao da mi treba malo nježnosti...malo razumnog mišljenja...iskrenosti..
mama,mama:''ja bi se igrao s ostalom djecom tamo na livadi,otvorenom svijetu...''
''ne možeš,sine...tu pripadaju sretna djeca,a ne nesretna kopilad kao ti!''
tad nisam znao šta to znači nego sam mislio da ću se moći igrati ako budem dobar i poslušan,pravi mamin sinčić...
s godinama sam shvatio i sad kad sam odrasto livada je postala puna mržnje,jada,depresivnog očaja...
nije me htjela svrstavati međuostalu djecu jer imam neki nedostatak...mislila je da imam neku deformaciju iskrivljenosti..ma nije važno...svejedno nije pogriješila...svejedno sam uvijek bio predmet sprdnje i adrenalinskog srama nemoći...
ovaj,pa da....
ala jako mi je dosadno i šugavo ovo ljeto...tako glupo i tmurno,neiskreno,nepoznato,razuzdano...zašto...kad je loše vrijeme sav sam u kurcu...nekako me sunce oraspoloži,digne...ne kitu već ponašanje....i tako da...ni cure,ni zajebancije...sve je to kurčina narode moj...idem malo izać van za kojih sat vremena i potrudit ću se nešto popit ali...jebiga prazni đžepovi....
06.08.2007. u 16:58 | 7 Komentara | Print | # | ^bilo good...
ala...jučer sam se definitivno razguzio od alkohola...bog te jebo samo sam lijevo u sebe i brzo mi je proletilo...kupila mi frendica kondomčiće od jagode...ej sina,ne brini...your mama is safe now...bilo kako bilo nije bilo loše...je da pola toga nisam vidio ali ajde,pa šta sad?lijepo mi je bilo iako sam pola subote protratio tako što sam se sam našo tamo negdje kod jebenog interšpara...ne pitajte jer ne znam...evo za kojih sat vremena idem van sa sinom(crnim krvavim đubrem)pa idemo popijuckat šta nam je ostalo od jučer...dobro je,lijepo mi je tužno...
p.s.-ivona(hidoku...)sorry ali ja ne znam o čem se jučer radilo ali ivona(druga)mi je rekla nešto za nekakvu poruku ali nisam je čuo jer je njezina faca u mojim očima izgledala neljudski,a možda sam je samo krivo razumio jer je baš nisam najbolje čuo...?
